U ponedjeljak (02.10.) počinje fakultet u mojoj državi. Želim da na blog izbacim svoje misli i osjećanja povodom toga. U nedjelju se završava najduži odmor do sada (4 i po mjeseca) i tužna sam zbog toga, ali i srećna, jer sam to vrijeme kvalitetno iskoristila i u toku tog odmora otvorila ovaj blog. Za par dana počinje nova epoha u mom životu, ali i u životima mnogih mojih prijatelja i poznanika.
Upisala sam Filozofski fakultet u Banjoj Luci, smjer psihologija. To je oblast koja me je oduvijek najviše zanimala, moja najveća ljubav i zaista se želim posvetiti tome i raditi na sebi tako što ću učiti, vježbati i truditi se da ostvarim svoje snove kada je u pitanju moja buduća profesija. Interesovanje za ljudski um imam još od osnovne škole i jako sam zahvalna što sam uspjela upisati ovaj fakultet, a to nije bilo nimalo lako.
Kada se spomene prvi dan fakulteta u meni se smjenjuju strah od nepoznatog, sreća zbog novog poglavlja u mom životu, uzbuđenje, ali i tuga zbog završetka srednje škole i kraja ljetnjeg odmora. Umiruje me spoznaja da je tako većini brucoša i da je nervoza i stres normalna pojava prvog dana fakulteta, ali i nekoliko dana ranije. Grickanje noktiju, pipkanje kose i cupkanje su pojave koje ću sigurno vidjeti u ponedjeljak, jer ću i sama biti takva. Sve je to normalno i svi su to prošli i, zamislite, preživjeli.
Jako sam srećna, jer sam upisala fakultet sam željela odavno i što imam šansu da učim i postanem jednog dana diplomirani psiholog, a kasnije da dobijem još mnoga zvanja. Koliko god bila uzbuđena, ipak sam u svom gradu, u svojoj Banja Luci i poznajem dosta ljudi i to me umiruje. Uvijek se sjetim nekih prijatelja koji odlaze u okolne države da studiraju i koliko je zapravo njima teško. Novi ljudi, novi grad, nepoznat jezik i slično stvaraju u meni anksioznost iako ostajem ovdje, a ne želim ni zamišljati kako je njima.
Bilo kako bilo, ponedjeljak se bliži, fakultetski dani polako počinju i svi mi se pokušavamo prilagoditi tome. Nadam se da ću napredovati u svakom smislu, da ću upoznati zanimlive ljude i da ću se lako i brzo prilagoditi tom tempu života.
U skladu s tim preporučujem ovu pjesmu:
"Education is not preparation for life; education is life itself."
-John Dewey
